Iako se svijest o ADHD-u povećava, još uvijek postoji određena stigma oko ove teme. Kao najavu predavanja pod nazivom ADHD: Izazovi, Potencijali i Podrška - Zajedno prema Uspjehu, koje će održati u srijedu, 8. svibnja u caffe baru La Resistance u Puli s početkom u 19 sati , razgovaramo s prof.reh., mag.med.techn Sašom Uljančić.

1. Tko je Saša Uljančić?

Saša Uljančić je edukacijska rehabilitatorica i magistra sestrinstva u zaštiti mentalnog zdravlja, iz Viste - obrta za edukativni rad i podršku djeci i odraslima. Profesorica Uljančić posvećena je pružanju podrške djeci, adolescentima i odraslima s ADHD-om i pridruženim teškoćama učenja i mentalnog zdravlja. Provela je istraživanje doživljaj roditelja djece s ADHD-om odnosom sa školom i školskim sustavom čiji su znanstveni rezultati već objavljeni. Aktualno provodi istraživanje o snagama i teškoćama odraslih osoba s ADHD-om.

2. Zašto je tema ADHD još uvijek tabu tema u društvu?

Sve veći broj ljudi radi na razbijanju tabua i povećanju svijesti o ADHD-u. Međutim da još uvijek postoji stigma oko ove teme. Više je razloga no kao prvi bi istaknula nedostatak znanja o ADHD-u, osobito o simptomima i manifestacijama što dovodi do predrasuda i nerazumijevanja a time i do osude i nedovoljne podrške. Tu su još i neprihvaćanje različitosti, strah od etiketiranja i brojne zablude.

3. Koje su najčešće zablude o ADHD-u?

ADHD je samo poremećaj pažnje i proći će do odrasle dobi, ADHD je samo hiperaktivnost, hiperaktivnost i impulzivnost se tumači kao nedisciplina i nedostatak kontrole, ADHD djeteta je znak lošeg roditeljstva i lošeg odgoja, ADHD je bolest, i mnoge druge zablude.

4. Što je ADHD i kako se manifestira?

ADHD (poremećaj deficita pažnje/hiperaktivnosti) je neurobiološki poremećaj koji obično započinje u djetinjstvu i karakteriziran je poteškoćama s pažnjom, impulzivnošću i/ili hiperaktivnošću. Simptomi se mogu manifestirati kao nemogućnost održavanja pažnje na zadacima, impulzivno ponašanje, teškoće s organizacijom, zaboravljanje svakodnevnih zadataka i nemirnost.
Simptomi ADHD-a mogu se mijenjati s razvojem pojedinca. Primjerice, kod neke djece simptomi hiperaktivnosti i impulzivnosti mogu postati manje izraženi s godinama, dok se poteškoće s pažnjom i organizacijom mogu zadržati ili čak pojačati. Adolescentska dob može donijeti nove izazove, kao što su povećani socijalni pritisci i akademski zahtjevi, što može utjecati na manifestaciju simptoma ADHD-a. Mogu se pojaviti izazovi s organizacijom, održavanjem obaveza te upravljanjem impulsima. Kod odraslih se simptomi često manifestiraju na suptilnije načine, hiperaktivnost može se transformirati u unutarnji nemir, dok poteškoće s pažnjom mogu utjecati na uspjeh na poslu i u međuljudskim odnosima. Hiperaktivnost može postati manje izražena s godinama, ali teškoće s pažnjom i impulsivnošću mogu ostati.

5. Imaju li djeca I odrasli s ADHD-om povećan rizik za mentalno zdravlje?

Da, od najranije dobi raste rizik od razvoja anksioznosti, depresije, niskog samopouzdanja, problema s ovisnošću i poremećajia spavanja. Odrastanjem se rizik povećava. Važno je pružiti adekvatnu podršku i terapiju kako bi se smanjio ovaj rizik.

6. Kod koga se najčešće javlja ADHD i koji su mogući uzročni faktori?

Danas uglavnom znamo koje su promjene u mozgu no ne možemo sa sigurnošću reći što je uzrok. Istraživanja su brojna i upućuju na povezanost genetike i okolinskih čimbenika. ADHD se često počinje primjećivati u djetinjstvu a javlja se u osoba oba spola i svih dobnih skupina.

7. ADHD se sve više dijagnosticira u današnjem društvu, imamo li porast ADHD-a?

Prema istraživanjima, prevalencija ADHD-a kod djece i adolescenata značajno se povećala u posljednjih nekoliko desetljeća. Svakako da su svijest o neurorazličitosti i dostupnost informacija zaslužni da sve veći broj djece, adolescenata i odraslih osoba dobiva dijagnozu a samim time i objašnjenje za svoje teškoće. Prema studiji koju je provela European ADHD Guidelines (2021) otprilike 5-7% djece školske dobi i 2,8% odraslih u Europi ima ADHD. Istraživanja pokazuju da je broj u SAD i veći, iznosi 9,4% kod djece i 4,4% kod odraslih, što govori o većoj svjesnosti o ADHD-u.

8. Koliko je bitna rana dijagnoza i intervencija za djecu s ADHD-om?

ADHD je povezan s lošijim akademskim uspjehom, većim izostajanjem iz škole i višim stopama neuspjeha u obrazovanju. Osim toga, djeca s ADHD-om imaju veću vjerojatnost da će imati socijalne probleme, kao što su poteškoće u odnosima s vršnjacima, nego ona bez ADHD-a. Rana dijagnoza i intervencija ključni su za pružanje podrške djeci s ADHD-om. To omogućuje pravodobno usmjeravanje kako bi se osiguralo da dijete dobije potrebne alate i strategiju za uspjeh u školi i životu.

9. Kako prvenstveno roditelji, odnosno obitelj, škola i okolina mogu podržati djecu ali i sve osobe s ADHD-om?

Osobe s ADHD-om vrlo često posjeduju iznimnu kreativnost, visoku razinu energije i brzu prilagodljivost novim situacijama. Njihova intenzivna pažnja i brza reakcija mogu im pomoći u postizanju izvanrednih rezultata u određenim područjima, dok mnogi istovremeno pokazuju visoku razinu empatije prema drugima, te sposobnost brzog razmišljanja izvan okvira.
Kroz podršku obitelji, škole i društva, osobe s ADHD-om mogu postati iznimno uspješne u onome čime se bave. Uz odgovarajuće strategije i poticaje, moguće je razviti njihove snage i potencijale i usmjeriti ih prema postizanju izvanrednih rezultata u školi, karijeri i osobnom životu. Budući da nema dvije iste osobe s ADHD-om, podrška se mora prilagoditi individualnim potrebama svake osobe. Ja osobno, osim planiranja individualne podrške za svako dijete, pružam i detaljne upute za roditelje i nastavnike kako bi im olakšala svakodnevne izazove koje donosi ADHD.

10. Istraživanjem ste obuhvatili roditelje učenika, kakve ste rezultate dobili?

Istraživanje je obuhvatilo 98 ispitanika kojima je dijagnosticiran poremećaj pažnje i aktivnosti. Gotovo 80% ih se školuje po redovitom programu uz individualizirane postupke. Više od 30% učenika dobiva negativne bilješke u e-dnevnik vezane uz ponašanje (nepažnja, hiperaktivnost i impulzivnost) svakodnevno, više puta ili jednom tjedno. Pomoćnika u nastavi ima 64% ispitanika a 2/3 učenika povremeno ili stalno ima podršku izvan škole. Što su roditelji zadovoljniji stručnom službom škole to su zadovoljniji provođenjem prilagodbe po Rješenju i suradnjom s učiteljima i nastavnicima te što su zadovoljniji suradnjom s učiteljima i nastavnicima to su zadovoljniji provođenjem prilagodbe po Rješenju. Iako znanje o ADHD-u opisuju kao vrlo dobro, gotovo polovica roditelja nije upoznata s pravima.

11. Kakvi su rezultati vašeg istraživanja?

Rekla bih da su rezultati istraživanja potvrdili ono što vidim u svakodnevnom radu s djecom, adolescentima i odraslima s ADHD-om a to je goruća potrebu za pojačanom stručnom podrškom u školama te ciljanom i sustavnom edukacijom roditelja i djelatnika obrazovnog i zdravstvenog sustava kao. Važno je educirati javnost i podići svijest o neurorazličitosti, uključujući ADHD kako bi se smanjila stigmatizacija i promicala podrška osobama koje se nose s tim izazovima.

12. Mogu li osobe s ADHD-om imati „normalni“ život?

Unatoč izazovima koje donosi, važno je istaknuti da ADHD ne bi trebao biti prepreka za postizanje uspješnog i ispunjenog osobnog i profesionalnog života. Mnoge uspješne osobe s ADHD-om svjedoče o tome kako su, uz odgovarajuću podršku i strategije, uspjele prevladati prepreke i ostvariti svoje ciljeve. S pravilnim pristupom i radom na razvoju vlastitih snaga i potencijala, osobe s ADHD-om mogu postići izvanredne rezultate u svim područjima svog života. Brojni su primjeri uspješnih osoba s ADHD-om uključujući sportaše, glumce, glazbenike i poduzetnike. Neki od njih su Michael Phelps, Justin Timberlake, Richard Branson, Albert Einstein, Thomas Edison, W. A. Mozart, Leonardo da Vinci, Vincent Van Gogh, Steven Spielberg, Tom Cruise, Will Smith...

13. Za kraj možete li nam reći nešto o predavanju koje ćete održati i kome je predavanje namijenjeno?

Predavanje će se održati u srijedu, 8. svibnja u 19h u La Resistanceu u Puli na temu ADHD: Izazovi, Potencijali i Podrška - Zajedno prema Uspjehu. Cijena kotizacije iznosi 5 eura, a ulaznice se mogu kupiti na šanku caffe bara ili na ulazu na dan predavanja.

Namijenjeno je roditeljima djece s ADHD-om, odraslima s ADHD-om, roditeljima koji sumnjaju da im dijete ima poremećaj pažnje i aktivnosti, kao i odraslima koji sumnjaju na isti poremećaj. Također, pozivamo odgajatelje, učitelje, nastavnike, stručnjake i sve koji rade s djecom i odraslima s ADHD-om kao i one koji su zainteresirani za ovu vrlo važnu i aktualnu temu.
Na predavanju će biti riječi o uzrocima i simptomima ADHD-a, kao i o pristupima u procjeni i tretmanu. Poseban naglasak bit će stavljen na podršku u obitelji, školi i društvu. Sudionici će imati priliku postavljati pitanja i sudjelovati u interaktivnoj raspravi s predavačem. (Ivana Vukan)